Premijer Aleksandar Vučić juče (11.12.2016) je sa desetog sprata prve od dve kule „Beograda na vodi“, najavio da će tim projektom glavni grad postati atrakcija cele istočne Evrope. Međutim, da li se ovom projektu „dobro piše“ nakon teksta koji se pojavio u čuvenom Forbsu, ostaje da se vidi.
Članak koji se o ovom projektu pojavio pre tri dana na Forbsu, možda ne otkriva nešto mnogo prosečnom srpskom čitaocu, ali svakako je interesantno kako list, koji čita svaki biznismen „koji drži do sebe“, gleda na ovaj projekat koji će „promeniti lice Beograda“.
Naslov teksta već sve govori. „Pogled na „loš vic“ Abu Dabija: Projekat Beograd na vodi“ (A Look At Abu Dhabi’s ‘Bad Joke’: The Belgrade Waterfront Project). Tekst prolazi kroz istoriju tog dela grada kao i samog projekta, koji je najavljen 2012. godine od strane tada prvog potpredsednika Vlade Srbije Aleksandra Vučića i to „ploveći Savom sa Rudolfom Đulijanijem“. Već 2014. nađen je investotor – Igl Hils (Eagle Hills) Mohameda Alabara koji je došao sa „idejom“ da u ceo projekat uloži svojih 4 milijarde dolara. Uskoro je predstavljen projekat „grada za bogate“, planiran u tajnosti, bez učešća javnosti, što je građane dočekalo nespremne. Kako navodi Forbs, označujući ovaj projekat onim od nacionalne važnosti (kao što su aerodromi i vojne baze), vlast je izbegla zakone Srbije i urbanistički plan i samo usput menjala zakone, navodi list. To je upravo razlog velikog otpora građana prema ovom projektu, koji su u više navrata protestovali.
U zaključku teksta, Forbs piše da su se obećanja od aprila 2015. kada je ugovor potpisan do sada malo promenila, pa tako „umesto džaka punog milijardi dolara“, Igl Hils treba da investira 160 miliona dolara, dok će Srbija dobiti dodatnih 300 miliona dolara u pozajmicama. „Zauzvrat“, Igl Hils dobija 68 odsto profita i zemlju na 99 godina.
Tekst se završava izjavom srpskog arhitekte Mirjane Milanović:
„Nada je u tome da u Beogradu gotovo uvek sve propadne. Zato se nadajmo da će se desiti najgore, što bi bilo ono najbolje što se može desiti.“