Da bi zaposlile sve raspoložive kapacitete i opstale na tržištu, građevinske firme se sve više okreću poslovima u inostranstvu. Posebno su interesantna ona tržišta na kojima se zlatnih godina prošlog veka proslavila Ju-operativa, predvođena srpskim građevinarima, jer nas na tim tržištima prepoznaju i zovu.
Međutim, dok se srpska građevinska operativa muči gde će i kako će, čeka pomoć države u obezbeđivanju garancija i nada se zajedničkom učešću u velikim poslovima preko granice s hrvatskim kompanijama s kojima se duže vreme najavljivalo osnivanje zajedničkih konzorcijuma, dotle upravo hrvatske firme kreću u pohode na Libiju. Kako javljaju hrvatski mediji, u toku su pregovori o povratku "Viadukta", lane se vratla "Geofizika", a nedavno je "Adria-Mar" dobio ugovor na velikom libijskom tržištu. Gde smo mi?
Potpredsednik "Građevinsko-industrijske privredne komore" Srbije Goran Rodić izjavio je da više nisu mogli da sede skrštenih ruku i da su zato i osnovali "Komoru", koja srpske firme priprema za ozbiljne poslove u inostranstvu, pa tako i Libiji, a koji se u toj zemlji odnose na izgradnju stanova i infrastrukture. On kaže da nastup naših neimara mora da bude organizovan, zbog čega država mora da potpiše bilateralni sporazum s Libijom, kako bi radnici bili osigurani po svim osnovama. U planu je da se u Bengaziju angažuju na izgradnji hotela, u Tripoliju vodovoda, "Energoprojekt" je već tamo i ima otvorenu kancelariju, a mogli bi da rade i neimari "Mostogradnje", "Puteva Užice", "Planuma", "Gemaksa"...
Naše građevinare pozivali su proteklih godina iz brojnih zemalja da učestvuju u velikim poslovima, od Libije i Iraka, preko Alžira, Maroka, Tunisa... Libija je nudila velike poslove, jer je naša građevinska operativa u toj zemlji ostavila snažan trag, izgradila je brojne pomorske i ribarske luke, a u planu je bila izgradnja nekoliko stotina hiljada stanova.
Međutim, za nastup u toj i drugim zemljama najveći problem su garancije, zbog čega se naši dovijaju da nastupe preko investitora iz trećih zemalja, koji bi dali garancije. Srpski građevinari su računali da će se kroz osnivanje zajedničkog konzorcijuma s hrvatskim građevinskim firmama osloniti na njihove garancije. Međutim, poslovi su išli isuviše sporo, tako da danas svako odvojeno hvata posao gde stigne.
Rodić kaže da je nedopustivo da Srbija danas ima realizaciju na ino-gradilištima od samo 200-300 miliona dolara, u odnosu na nekadašnje dve milijarde, dok su Turci, na primer, nekada, početkom osamdesetih, imali 200 miliona dolara od izvoza građevinskih usluga, a danas imaju čak 28 milijardi. To Srbiji mora da bude putokaz u razvoj.
Kapija prema Africi
U Afričkom investicionom portfelju za Libiju istaknuto je još ranije da je Libija kapija prema Africi za sve evropske zemlje, pa, s tim u vezi, srpske firme mogu da postanu partneri evropskim kompanijama na putu u Afriku, najviše u izgradnji puteva, pruga i drugih infrastrukturnih objekata. Ukazano je da bi srpske firme morale da idu na zajednička ulaganja s libijskim kompanijama radi zajedničkog nastupa na afričkom tržištu, za koje je rezervisano oko osam milijardi evra za izgradnju infrastrukture.
