Berlinske arhitekste osmislie su igralište u kojem se deca mogu igrati sigurno i bez bojazni da se mogu zaraziti od virusa koji trenutno hara svetom. Martin Binder i Claudio Rimmele došli su na ideju da projektuju prostor koj istovremeno štiti posetioce od potencijalnih zaraza ali omogućava i zabavnu interakciju između njih. Igralište pod nazivom "Rimbin" sastoji od grupe pojedinačnih prostora za igru smeštenih u forme nalik vodenim ljiljanima koji kao da plutaju nad zelenom podlogom.
Igralište "Rimbin" (foto: Martin Binder i Claudio Rimmele)
Ovi prostori za igru su zapravo platforme sa pojedinačnim stazama koje vode do zasebnih ulaza, sa kojih sa sigurne udaljenosti deca mogu videti drugare i komunicirati sa njima preko šupljih cevi. Platforme za igru mogu da sadrže različite vrste sadržaja u vidu raznih aktivnosti i igara, pa se u okviru nekih nalazi pesak, dok drugi imaju ljuljaške, spiralne lestve i sl. Elementi od kojih su izrađeni delovi poput drški i cevi su od metala kako bi se lako dezinfikovali, a predlog je i da se postave uređaji sa sredstima za čišćenje. Zauzetost svakog "ljiljana" se može videti na ulazu u igralište.
Oglas
Igralište "Rimbin" (foto: Martin Binder i Claudio Rimmele)
Bez obzira što su se igrališta otvorila u većini zemalja, i dalje situacija nije opuštena i roditelji se brinu ukoliko njihova deca ostvaruju kontakt sa drugom nepoznatom decom. Zabraniti deci interakciju na otvorenom nije rešenje, kako su rekle arhitekte, pa su zato i osmislili igralište koje će im dati socijalni i fizički stimulans potreban za fizički i mentalni razvoj i za učenje važnih društvenih veština.
Igralište "Rimbin" (foto: Martin Binder i Claudio Rimmele)
Kako bi bolje razumeli potrebe i roditelja i njihove djece, Binder i Rimmele vodili su telefonske razgovore sa odraslima i decom, koji su im opisivali svoj svakodnevni život za vreme izolacije. Bilo je jasno da deci treba više fizičke aktivnosti sa prijateljima napolju. Pored toga, istraživali su i biološke oblike i prirodne materijale. Shodno tome su dizajn osmislili u formi lista amazonskog vodenog ljiljana, za koji se zna da može izdržati veliku težinu. Ovo je demonstrirao još davne 1849. godine botaničar Joseph Paxton tako što je na list stavio svoju ćerku.
Igralište "Rimbin" (foto: Martin Binder i Claudio Rimmele)
Naziv igrališta "Rimbin" je nastao od dve odvojene reči rim što znači obruč i bin ograđeno mesto, pa je ovim pojmom opisan koncept pojedinačnih područja za igru. Može se povezati i sa prvim slogovima prezimena Binder i Rimmele.
Igralište je predviđeno da se koristi i za vreme, ali i nakon pandemije virusa u urbanim područjima.
