U Pančevo je stigla radosna vest: na jesen počinje izgradnja drugog koloseka pruge ka Beogradu. Malo ko iz ovog grada nije putovao vozom koji saobraća na jednoj od najprometnijih putnih pravaca naše železnice.
Polovinom pedesetih godina prošlog veka, kada je putem ka glavnom gradu iz Pančeva saobraćao samo jedan "Renoov" autobus, za koji se nikada nije znalo hoće li stići na odredište, nekoliko hiljada studenata i radnika je svakog dana odlazilo preko Dunava vozom ka Beogradu. Voz koji je polazio već u pola pet, sa stanice kraj Tamiša, do beogradske Dunav-stanice je vozio čitav sat. Vreme je bilo "naštimovano" za smenske radnike, pa su studenti iz Pančeva na fakultete stizali dva sata pre početka predavanja. Sedamdesetih godina prošlog veka, stanica "Pančevo centar" je ugašena, na štetu građana koji to nikada nisu oprostili ni Železnici ni svojim urbanistima. Parnjača je, pak, još dugo vozila studente i radnike u vagonima treće klase, kao i poneki teretni vagon na kraju kompozicije. Gradom je dugo kružila anegdota o tome kako je tadašnji predsednik opštine Vita Sudarski obmanuo goste iz inostranstva, pokušavši da sakrije istinu da parnjače još uvek saobraćaju našim prugama.
U to vreme, a beše to sedamdesetih godina prošlog veka, Pančevo su pohodili rukovodioci francuskog grada Bulonj Bijankura, sa kojim se naš grad netom pobratimio. Automobil u kojem su bili Sudarski i gosti iz Francuske zaustavio se pred rampom. Dok su gosti čekali da prođe voz, pored njih je protutnjala stara parnjača sa vagonima kao iz vestern filmova. "Kod vas su parne lokomotive još u upotrebi?", ote se jednom od viđenih gostiju. Poznat po duhovitosti i brzom reagovanju, Sudarski je odgovorio: "Ma nikako, naleteli smo upravo u trenutku kada se snima film".
Nije bilo bolje sreće ni sa "brzim prugama". Beovoz je stigao u Pančevo za novu 1993. godinu, ali samo za potrebe izbora. Onda je sve počekalo nekoliko meseci. Tada je voz koji opet nije prevaljivao relaciju od 14 kilometara "za 15 minuta", kako je obećano, stigao samo do stanice "Pančevo Aerodrom", a tek nekoliko godina kasnije do "Predgrađa" i stanica "Strelište" i "Staklara". Nažalost, elektrifikacija pruge Beograd-Pančevo nije obavljena do stanice na Tamišu, uz obrazloženje pančevačkih urbanista da grad treba da "izađe na reku". Mnogi se sa tim nisu složili, ali niko ih nije ni pitao šta misle.
Od pre dve godine, opet je aktuelna priča o "izlasku na reku", ali, izvesno je, ni drugi kolosek neće doći do nekada najpopularnije železničke stanice u južnom Banatu. Pančevci još uvek čekaju da im grad izađe na Tamiš. Valjda zbog toga.
