Stanje graditeljske baštine u srednjem Banatu je loše, kao uostalom i u celokupnom društvu, ocenjuje istoričar umetnosti-konzervator Bojan Kojičić iz zrenjaninskog "Zavoda za zaštitu spomenika kulture". Petina objekata u glavnoj gradskoj ulici u Zrenjaninu, koji su spomenici kulture od velikog značaja, u lošem je građevinskom stanju.
Pojedini su čak i statički ugroženi, kao što su Kuća Filkovića i Kuća porodice Munčić, ali i pojedinačni spomenici kulture van centra, poput Sandićeve kuće, Pinove vile, kuće Servo Mihalja, Solane…
- Kada nema novca, nema ni ulaganja u kulturna dobra. Tu je "Zavod" nemoćan. U društvu koje se raspada, ne funkcioniše ni zakon, te je on često mrtvo slovo na papiru. Kako naterati nekog privatnika da se brine o kulturnom dobru ako to država ne čini. Jer, često se susrećemo sa problemom nerešenih imovinsko-pravnih odnosa koji koče bilo kakvu šansu da se ti objekti obnove – ističe Kojičić.
Jedna od značajnih građevina sa neregulisanim imovinsko-pravnim odnosom je i Pinova vila, koja se nalazi tik uz gradsku magistralu. Sagrađena je 1894. godine u vreme najživlje i najznačajnije graditeljske aktivnosti u Velikom Bečkereku. Podigao ju je Leon Štegervald, a dve godine potom kupio Ferenc Danijel u čijem je vlasništvu bila do 1919. godine. Paja Pin, geometar po struci, postao je 1928. godine njen šesti vlasnik. Iako je vila od 1943. kada su Nemci iselili Pinove, promenila još sijaset stanara, ostala je upamćena kao njihovo vlasništvo. Vila je danas napuštena i nalazi se u kritičnom stanju.
- Susrećemo se i sa problemom restitucije. Država se ograđuje od obaveze da ulaže u nepokretna kulturna dobra ako su u postupku restitucije. Primera radi, određenu zgradu država je koristila decenijama, pri tom ne ulažući ništa u njeno održavanje, a onda je tako zapuštenu vratila zakonskim vlasnicima, koji posle moraju da se bakću sa "Zavodom" – naglašava Kojičić i napominje i da Srpska pravoslavna crkva takođe ne vodi računa o građevinama u njihovom vlasništvu, o čemu se ne govori u javnosti.
Kojičić ističe da ni sami građani nemaju svest o važnosti zaštite i očuvanja našeg spomeničkog i kulturnog nasleđa. Kao primer navodi nebrigu oko Sandićeve kuće, za koju se veruje da je najstarija sačuvana građevina ovog tipa, koja nosi odlike nemačke kolonističke kuće "jozefinskog perioda" u Vojvodini. Zbog stanja u kojem se nalazi, trščara na Karađorđevom trgu, čije se trajanje proteže kroz četiri veka, odavno je trebalo da bude rekonstruisana. Sandićeva kuća je podignuta 1790. godine i zidana je od naboja. U njoj se 1836. godine rodio Aleksandar Sandić, koji je u Beču studirao pravo i filologiju. Nekoliko godina bio je i pisar Vuka Karadžića i jedan od istaknutih saradnika Matice srpske. Stručnjaci se slažu da je Sandićeva kuća od višestrukog značaja, i memorijalno-istorijskog i sa stanovišta graditeljstva. Ali, bez obzira na njihovo mišljenje, objekat je prepušten zubu vremena i pitanje je trenutka kada će se sravniti sa zemljom.
Uređuju se seoske crkve
Bojan Kojičić konstatuje da u 2013. godini u Zrenjaninu nije urađeno ništa značajno na obnovi graditeljske baštine.
- "Zavod za zaštitu spomenika kulture" svake godine konkuriše projektima za ugrožene spomenike kulture na konkursima Ministarstva kulture i Pokrajinskog sekreterijata za kulturu. Ako dobijemo novac, izvodimo radove, ako ga ne dobijemo, mi ponovo konkurišemo – naglašava on.
Od poslova urađenih u poslednje vreme on izdvaja završetak konzervatorsko-restauratorskih radovi na crkvi Svetog Nikole u Tomaševcu. Privode se kraju i radovi na pravoslavnim crkvama u Melencima i Srpskom Itebeju, a uređuje se i parohijski dom u Perlezu. Sredstva su obezbeđena uglavnom iz Ministarstva kulture.
