„Planks“ (daske) su rezultat saradnje između umetnika Henrika Menea (Henrik Menne) i naučnice Ane Valgarda (Anna Vallgårda) kao istraživanje u estetskom potencijalu računarskih kompozita. „Planks“, koje se sastoje od drvenih dasaka i elektronskih kola na nosećem ramu, reaguju na lokalne nadražaje i predstavlja eksperiment za animirane arhitektonske obloge.
Kada se zvučna aktivnost blizu dasaka podigne iznad određenog praga, daske se postepeno savijaju prema spolja. Kako se soba stišava, daske se polako ispravljaju i vraćaju u prvobitni položaj. Na ovaj način, „Planks“ kolektivno može da izazove „skupljanje“ prostorije kako se zvučna aktivnost povećava, i „proširivanje“ prostorije kako se zvukovi stišaju.
Svaka daska radi individualno sa podesivom osetljivošću i ekspresijom, dok kombinacija više dasaka daje utisak, životvornog, razigranog senzibiliteta. Istraživanje ovog tipa vodi do razvoja pametnih materijala koji bi reagovali na svoje okruženje i ljude.
