Država da koncesiju na izgradnju auto puta, koncesionar ga izgradi i ubira prinose od korišćenja najviše 30 godine, posle ostaje državi. Tužno je naše poređenje sa susednom Hrvatskom u pogledu putne infrastrukture - tamo kao u Austriji, kod nas kao u "Srbiji".
Za
Za Hrvatskom mnogo ne zaostaju ni dve srpske zemlje - Crna Gora i Republika Srpska. Oni, pretežno koncesijama, napraviše auto puteve, mostove i tunele, a mi nikako ni Koridor X da završimo. Pre svega zato što umesto jedinstvene strategije imamo partokratiju (svako filozofira šta, kad i kako hoće, a onda stradaju opšti interesi). A jedinstvena strategija bi morala da kaže - auto-putevi i brze pruge - ili večni srednji vek.
Gde i kako da nam dođu tako potrebni strani investitori?
Gde da investitorima podastremo crveni tepih: na uskim putevima punim rupa ili rasklimatanim prugama koje jure 50km/h?
Zaključno, sve priče o brzom regionalnom razvoju i razvoju uopšte, stranim investicijama i izvozu i konačno evropskom putu deplasirane su sa našim sadašnjim putevima i prugama.
Protiv
-
Zašto putarine i druge prinose dati stranim ili našim(?) investitorima, umesto da idu u Budžet (svim građanima)?
Zato što nemamo svojih para ni za male a kamoli velike investicije (prihodi od privatizacije su, em bili manji od očekivanja, em su otišli u potrošnju i subvencije). -
Zašto se onda povoljno ne zadužimo (dugoročno) i sami, sa svojom operativom ne izgradimo puteve, pa iz prihoda otplaćujemo kredite?
Zato što smo ovo probali i ništa nismo napravili - sve započeli, ništa završili, a otplate stigle.
Dakle, prinudno ostaje treći model - koncesije, koji je u gradaciji sa sopstvenim investiranjem i jeftinim dugoročnim kreditima, treći po rangu poželjnosti, ali je, posebno za nedovoljno razvijene države i ekonomije neophodan. Primedba da će strane kompanije (koncesionari) graditi puteve i pruge uvoznim repromaterijalima i radnom snagom nije baš realna, ali se za svaki slučaj može eliminisati uslovima tendera (da podizvođači budu iz Srbije).
Rezime i Predlog
U konkurenciji sa javnim dugom (pošto sopstvenih sredstava nemamo), prednost treba i moramo dati koncesijama (bez obzira što bi jeftini dugoročni krediti bili povoljniji) iz sledećih razloga:
-
ekonomski i politički rejting Srbija poskupljuje kredite
-
javni dug je već dostigao 43 odsto BDP-a, a infrastrukturu nismo napravili
-
realizacija kapitalnih investicija od strane državnih ministarstava se pokazala sporom i neefikasnom (Koridor X, Most na Beški, Prokop itd).