Istraživači pećina za svoje avanturističko spuštanje u dubine moraju da koriste odgovarajući alat. Jedan od projekata iz ove oblasti koji zahteva visokopouzdani profesionalni alat jeste „Ario Caves Project“. Grupa istraživača koja radi na ovom poduhvatu u potrazi je za evropskim najdubljim kontinuiranim sistemom pećina na području severne Španije i upravo su oni odlučili da njihov „partner“ bude Bosch-ov alat. Međunarodne ekspedicije istražuju sisteme pećina visoravni Ario u „Picos de Europa“, planinskom vencu na atlantskoj obali severne Španije, preko 50 godina.
Otkriveno je i mapirano nekoliko pećina u ovom moćnom krečnjakom masivu, međutim do sada još uvek nije poznato da li su pećine povezane, a rezultati ekspedicija iz prethodnih godina su dali nadu da postoji prirodna veza između dve najvažnije pećine, „C4“ i „2/7“. Testiranjem su istraživači shvatili da su korak bliže otkriću jednog od najdubljih pećinskih sistema u Evropi, što je predstavljalo težak test za istraživače i tehnologiju.
Za ovakvu vrstu ekspedicije bilo je potrebno puno opreme. Profesionalni istraživač pećina, Aksel Hek koji je od 2012. godine uključen u ovaj projekat rekao je da su celokupnu opremu odnosili u pećinu u transportnim paketima napravljenim od kamionskih cerada. Za neke delove pećine su bile potrebne zahtevne veštine penjanja da bi se savladali. Stoga, im je kaže bio potreban alat - merdevine od užeta, konopci, klinovi, akumulatorske hamer bušilice na koje bi mogli da se oslone u svakoj situaciji. Uslovi u pećini su bili izazov kako za ljude, tako i za mašine.
Oko 80 procenata vlažnosti, sedam stepeni celzijusa i masovni slojevi gline, došli su na svoje mesto nakon veoma kratkog vremenskog perioda, izjavio je Hek i dodao da je to bio izuzetno težak test za dve akumulatorske hamer bušilice kojima je kompanija Bosch snabdela naučnike. Uz njihovu pomoć, mogli su da prođu kroz naizgled nepristupačne delove neistražene pećine.
Pre dosezanja „Dvorane utočišta“ u „C4“ gde je postavljen kamp, speleolozi su prvo morali da savladaju „Čudovište“ - okno sa 180 metara oštrog pada. Put u planinu je trajao šest sati. U dubini od 650 metara, tim ekspedicije je naišao na potok koji je vodio do sifona. Jedan speleolog je pratio tok vode 30 metara dubine, a drugi su se peli uz okolna okna kako bi pronašli suvu vezu sa pećinom „2/7“. U potrazi za prolazom, dve hamer bušilice su odigrale važnu ulogu. Speleolozi su ih koristili za pričvršćivanje klinova kako bi mogli da se penju uz brojna okna.
Pre početka rada sa bušilicom, važno je proveriti zvuk stene čekićem. Ovo određuje da li bušilica može ili ne može da probuši stenu koja se ljušti. Čvrsta osnova je važna za držanje klina na mestu kako speleolog ne bi pao u dubinu. U roku od dva dana, Aksel Hek i njegove kolege su dostigli visinu od 70 metara uz stenu u vidu stuba, a bila su im potrebna samo dva akumulatora. Najvažnije pravilo tamo dole je da „ništa ne sme da krene po zlu“. To svi znaju, a isto je i sa alatom.
Bio je to veoma težak posao gde su speleolozi radili i do 14 sati dnevno. Ali na kraju, težak posao se isplatio. Iako suv pristup do pećine „2/7“ nije pronađen, ronilac je bio uspešan. Voda ga je odvela do drugog sistema pećina. Za speleologe, to je bio veliki proboj. Pronašli su prvu vezu između dve pećine.
U videu ispod možete pogledati kako je bilo na terenu gde je korišćen Bosch 12-voltni bežični rubni ruter i planer za tradicionalnu upotrebu u Veneciji.