VENTILISANE FASADE ne prijanjaju direktno na zid ili konstrukciju. Danas su one skoro obavezni način oblaganja, najčešće poslovnih objekata, jer imaju dodatni sloj vazduha koji pruža izvrsnu izolaciju, naročito leti, čime se stvara visok stepen uštede energije. Princip ventilisane fasade ostaje isti bez obzira da li je spoljašnji omotač od lakih ili teških elemenata obloge.
Kod dobro ventilisanih fasada vazduh struji između završne obloge i termoizolacije. Strujanje uslovljava uzgonska sila koja se javlja kao razlika pritisaka vazduha na usisu i mesta gde vazduh izlazi iz konstrukcije.
Tokom zimskih dana ventilirajući sloj vazduha ne predstavlja nikakvu dodatnu termičku zaštitu sobzirom da vazduh koji se kreće konvekcijom intenzivira odavanje toplote iz cele konstrukcije. Čak se i u standardu (SRPS.U.J5.510) i proračunu termičke zaštite ne predviđa uzimanje u obzir ventilisanog vazdušnog sloja za proračun. Njegova uloga za vreme hladnih zimskih dana jeste da spreči kondenzaciju koja je izvesna usled velike paronepropusnosti završnih slojeva materijla koji se najčešće koriste kao završna obloga (ALUBond, kamen, staklo, obloge na bazi metala, drvenih vlakana...).
Kada bi vazduh mirovao, on bi imao neku f-ju termičke zaštite ali bi kondenzacija bila prevelika-veća nego što standard dozvoljava za određenu klimatsku zonu.
Čak i u slučaju velikog smanjenja kondenzacije jakom parnom branom sa toplije strane izolacije (npr. alu-folijom), broj dana isušenja za tu klimatsku zonu ne bi bio dovoljan da se konstrukcija isuši za vreme predviđeno standardom (za vreme toplijih dana kada nema kondenzacije u konstrukciji), već bi termoizolacija ušla u period godine kada opet dolazi do kondenzacije - vlažna. To praktično znači da bi tokom cele godine termoizolacija bila vlažna što bi uticalo na smanjenje njenih termičkih osobina.
Što se pak tiče letnjeg perioda, kako imamo veću tempetraturu spolja nego unutra imamo protok toplote ka unutrašnjosti prostorije. Ta razlika temperatura je daleko manja nego za vreme zimskih dana i ne dolazi do bilo kakve kondenzacije.Uloga ventilirajućeg sloja vazduha jeste da smanjuje pregrevanje cele konstrukcije usled zagrevanja spoljašnje obloge (naročito materijala na bazi metala, plastike ili materijala tamnih boja...) koja zračenjem prenosi toplotu na sloj posle sloja vazduha a to je najčešće termoizolacija. Završna obloga i termoizolacija predaju deo toplote vazduhu koji struji.
Ušteda energije se ovde može dobiti ne termoizolativnošću vazduha nego njegovim rashlađivanjem konstrukcije.
Na kraju koliku stvarnu termoizolaciju pruža vazduh kao sloj u fasadnom elementu?
Kroz sloj vazduha se toplota prenosi preko tri mehanizma,to su:kondukcija,konvekcija i zračenje,za razliku od drugih slojeva koji se nalaze u jednoj konstrukciji gde je prenos toplote kondukcijom.
Da bi sloj vazduha predstavljao značajniju termoizolaciju on mora da miruje.Kada se ograniči njegovo kretanje,sprečava se prenos toplote kovekcijom, sa jedne površine koja ograničava sloj vazduha na drugu.
Kada se ogarniči njegovo kretanje (a to uglavnom znači smeštanje vazduha u male zapremine),onda je vazduh dosta dobra termoizolacija.Kada se pak on ostavlja kao sloj u termoizolaciji fasada, i to u sloju npr 3-10cm, kod njega se u fasadnim elementima javlja konvekcija a njegova termička svojstva su od 3-14 puta slabija nego svojstva termoizolacije.
Uzmimo npr. jednu konstrukciju koja se sastoji od: 2cm krečnog maltera, giter bloka od 19cm, termoizolacije od 8cm (lambda=0,035), završne obloge od pune opeke od 12cm,i spoljnjeg premaza od 2cm fasadnog maltera.
Koeficijent prolaza toplote koji se dobija za ovakvu konstrukciju je oko k=0.33W/m2K. Ako ovome svemu dodamo i 5cm vazdušnog vertikalnog sloja dobija se kojeficijent prolaza toplote k= 0.031W/m2K.Vidi se da je porast termičkih svojstava za oko 6,5%, što, kada se uzme u obzir prosečna veličina zida za koji se računa prolaz toplote i razlika temperatura spolja i iznutra ne predstavlja neki značajniji pomak. Ovo se odnosi kako na ukupne gubitke građevine,tako i na proračun grejnih i rashladnih mašinskih instalacija nekog objekta.
Znajući da je u nekim oblastima( mehanizmi prenosa toplote i vodene pare,akustika...), edukacija za vreme studija jako slaba- naročito kod obrazovnog profila ljudi koji bi trebalo da vode glavnu reč u građevunarstvu (arhitrekte i građevinski inženjeri), apelujem na sve kolege koji pišu o oblastima za koje nisu sigurni da imaju adekvatnu podlogu,da se posavetuju makar sa proizvođačima materijala koji se koriste i igraju značajnu ulogu u tim oblastima da bi edukativna vrednost tekstova bila što bolja.
Ovakve tekstove čita dosta ljudi i kada donose neke odluke oslanjaju se ne retko na njih. Ako im damo pogrešne informacije direktno utičemo kako na investicione tako i na eksploatacione troškove njihobvog objekta, higijenske aspekte, a što je možda i najvažnije na svest mlađih generacija ljudi iz struke koji uče od iskusnijih, a kasnije će biti nadzorni organi,odgovorni projektanti ili vođe projekata, čije bi odluke trebale da donesu uštedu u količini novca koje će investitor morati da izdvoji za dobar i adekvatan materijal, uštedu novca za energiju i održavanja građevine za vreme njene eksploatacije. Njihove odluke i opažanje eventualnih grešaka bi takođe trebalo direktno da utiču i na komfor ljudi koji borave u određenoj građevini.