Ravan krov – da ili ne? Ovo je svakodnevna dilema projektanata i investitora na našem klimatskom području, dilema sasvim opravdana kada se imaju u vidu neposredna iskustva iz proteklih godina. Naime, kod velikog broja objekata sa ravnim krovovima izgrađenih u prethodnom periodu je vrlo evidentan problem hidroizolacije. Osnovni uzrok je, po našem mišljenju, protok vremena udružen sa tehnološkim karakteristikama materijala primenjivanih prilikom izrade hidroizolacionih sistema (najčešće baziranih na bitumenu).
Treba li se zbog toga lišiti svih onih pogodnosti koje nam pruža pravilno izrađena krovna terasa? Naš odgovor je: Naravno, NE. Savremena tehnologija građevinskih materijala primenjivih u sistemu ravnog krova je toliko napredovala da možemo da, uz pravilno koncipiranje, izgradimo objekat čiji će krovni sistem biti funkcionalno pouzdan tokom celog životnog veka zgrade. Naravno, pri tome bivamo nagrađeni visokim estetskim rezultatom i zadovoljstvom upotrebe krovne terase. Na krovnoj terasi pogledu je dostupan samo završni sloj, koji je ujedno najviše izložen negativnom dejstvu spoljnih faktora (kiša, sneg, mraz, UV zraci, toplota, mehaničko opterećenje – habanje, hemijski uticaji...). To nipošto ne znači da smemo da zanemarimo prethodne, nevidljive slojeve. Jedino nam kompletan sistem, izveden u svakoj od faza na pravilan način, garantuje pouzdanost i dugotrajnu funkcionalnost krovne terase.
Gledano odozdo na gore, elementi sistema su sledeći:
1. Podloga mora da bude čvrsta, zdrava i statički adekvatno proračunata da uspešno podnese, kako predviđena pomeranja objekta, tako i opterećenje koje će se pojaviti postavljanjem narednih slojeva sistema i samim korišćenjem terase. Ukoliko je u pitanju betonska ploča, neophodno je da se pre izrade narednih slojeva saniraju sve eventualne pukotine u betonu i da se na adekvatan način obrade dilatacioni spojevi. U ovoj, kao i u svim narednim fazama, odabir adekvatnih materijala je presudan (MEGACRET-10, DUREBOND, ELASTOTAN...). Moguće je već u fazi betoniranja rešiti vodonepropusnost ploče korišćenjem materijala PENETRON, PENETRON Admix, ili PENETRON Plus
2. Parna brana, kao i paroregulacioni slojevi, su često zanemarivani elementi (građevinska folija NE može da obavi taj zadatak!). Mazanje podloge bitumenskim emulzijama Esha-Elastic ili EshaCoat 6-s je jedno od rešenja, a optimalno rešenje za branu je bitumenska membrana EshaProtex sa aluminijumskom folijom. Kao sloj za otparivanje može da se koristi membrana EshaPerfo
3. Termoizolacija i nagibni sloj su obično rešavani polaganjem EPS ili XPS ploča preko kojih se izrađuje polusuva cementna košuljica. Naš predlog je daleko brže, jeftinije, efikasnije (lamda=0,067 W/mk) i LAKŠE (265 kg/m3) rešenje pomoću materijala POLITERM BLU. Čvrstinu ovog sloja možemo da prilagođavamo očekivanom opterećenju, a ako je potrebna i zvučna izolacija veća od 21,5 dB, koristimo neku od membrana iz serije dBred
4. Odabir vrste hidroizolacije umnogome zavisi od tipa krova (neprohodan, slabo prohodan, krovna terasa, krovna bašta) i od željenog finalnog izgleda krovne površine (keramika, kamen, behaton ploče, mineralni posip, poliuretan, itd...). Zajednička osobina svakog od sistema je, osim vodonepropusnosti, vrhunska elastičnost, mehanička otpornost i otpornost na sve klimatske uticaje karakteristične za naše podneblje
a) Cementna hidroizolacija AQUAMATELASTIC je pogodna kada je predviđena obloga od keramičkih ili kamenih ploča, fiksiranih lepkom AK-20 ili AK-ELASTIC (treba izbegavati polaganje na materijal) i fugovanih sa MULTIFILL 0-5 sa dodatkom DS-99
b) POLIURETANSKI premazi su predviđeni za situacije kada želimo da nam je hidroizolacioni sloj ujedno i finalna obloga. Zahvaljujući paleti boja, mogućnosti izrade protivkliznih površina i samolivosti materijala, mogući su izuzetno visoki estetski dometi
c) Na slabo prohodnim i neprohodnim krovovima koristićemo elastomerne (SBS) bitumenske membrane EshaDien, od kojih je završna sa obojenim mineralnim posipom.
Naravno, prilikom reparacije oštećene izolacije na postojećim objektima, odabir materijala za sanaciju umnogome zavisi od tipa originalnih materijala, od stepena oštećenja i od raspoloživog budžeta. U svakom slučaju, neophodno je detaljno sondiranje kako bi se validno utvrdio stepen oštećenja, a saniranje treba obaviti u obimu koji u potpunosti otklanja postojeća oštećenja i na minimum smanjuje mogućnost pojave novih.